Zlatila se muka što nas spaja

Jedna od mojih omiljenih poslovica je “Zlatila se muka što nas spaja”.
Čuo sam je od mog prijatelja Maria, a volim da je tumačim na svoj način.

Kad razmišljam o ovoj poslovici pod mukom ne podrazumijevam pravu nevolju i
nepriliku, već razne situacije koje bismo rado željeli da izbjegnemo, ali nismo u
mogućnosti, i u kojima smo “prinuđeni” da vrijeme provodimo sa nekim ljudima
koji nisu u krugu naših najbližih prijatelja.

Za nekoga je to odlazak u školu, jer je nakupio previše neopravdanih časova,
za druge prisustvo obaveznim ali dosadnim predavanjima na fakultetu,
za treće odlazak na posao kad isti postane rutina i nije zanimljiv kao u početku.

Tu se može ubrojiti i odlazak na žurku ili u grad samo da bismo udovoljili prijatelju
a kad se nama ne ide već bismo radije ostali kući i gledali televiziju.

Smatram da kad ne bi bilo takvih “muka” ovaj svijet bi definitivno bio jedno dosadno mjesto.

Ovo smatram iz razloga što nam takve “muke” pružaju priliku da upoznamo neke nove ljude.
U drugim okolnostima te ljude možda ne bismo imali prilike, volje, a ni vremena da upoznamo.
Među njima sigurno ima kvalitetnih ljudi, pa ta poznanstva mogu da prerastu i u
prijateljstvo, ljubav, ili barem početak neke poslovne saradnje.

Dakle, da nije raznih “muka” propustili bismo da sretnemo i upoznamo puno zanimljivih i dobrih ljudi,
no ne bismo sreli ni one druge, koji nisu ni dobri ni zanimljivi, ali zbog kojih ove prve više cijenimo.
Propustili bismo i puno drugih lijepih trenutaka i događaja koji se dese onako usput
a da ih i ne očekujemo.

Kako u takvim situacijama nikada ne očekujemo da ćemo se lijepo provesti, postoji velika šansa
da se to ipak dogodi. Lijepe stvari se najčešće dešavaju kad ih najmanje očekujemo.

Stoga, zlatila se muka što nas spaja.

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

− 1 = 8